Претражи овај блог

уторак, 25. новембар 2025.

Umetnost mira

 

Usput…

Ø  Učenje bez razmišljanja je isto toliko opasno koliko i razmišljanje bez učenja

Ø  Ne određuje me moje mišljenje nego moji postupci

Ø  Čovek sam i dok učim grešim

Ø  Da bih mogao da vidim druge, moram prvo da vidim sebe

Ø  Ja sam samo prolaznik na ovoj planeti (lutalica na lutalici)

Dok god živim

Osnove kretanja su atrakcija i repulzija. Kreću se elementi ili sistemi koji mogu da se aproksimiraju u elemente kada se sagledavaju u višem sistemu.

Čovek je društveno biće. Udružuje se zbog različitih razloga -  atrakcija ali i ne želi da se udružuje zbog drugih razloga – repulzija. Osnove pojave atrakcije i repulzije, u bilo kom i bilo kakvom sistemu su informacije. Od brzine i validnosti razmene informacija zavisi stepen razvoja sistema. Sistem zahteva teleološku međuzavisnost elemenata. Saglasnost za neravnopravnost i težnju za boljim položajem u sistemu. Ovo implicira specijalizaciju elemenata, upravljanje i koordinisanje.[1]

Sistem je uvek u nekom višem sistemu. I svaki sistem može nezavisno da se posmatra kao element višeg sistema. Težnja čoveka, da prilagođava sisteme svojim potrebama, naziva se ovladavanje. Može se govoriti o načinima i posledicama ali u biti čoveka je ovladavanje prirodom. Priroda je sve što spoznamo u životu: materijalno i nematerijalno. Ultra sisitem. Činjenica je da prirodu jako malo poznajemo. Vidimo samo neke njene izvode i pošto smo bića koja se drže šablona, kopiramo neke njene zakone i zakonitosti. Kada kažem da se držimo šablona, govorim da smo plašljivi pred onim što treba da otkrijemo iako to već postoji ali mi to nismo znali. Zato smo se organizovali, specijalizovali.

Evo prve bitne informacije  - one koje izazivaju strah. Osećanje na koje pojedinci i grupe različito reaguju. I uvek reaguju. Reakcija na strah je povratna informacija za one koji lansiraju ovakve informacije. Bez obzira na validnost. Reakcija je gotovo trenutna i u različitim uslovima ima manju ili veću brzinu ali je gotovo trenutna. Kao kada, lovac ispali hitac iz puške a ptice se razlete.

Pravila, zakonitosti i norme ponašanja određenih sisitema i elemenata najbolje su opisana u delima, koje su kasnije bile osnove za stvaranje nekih udruženja koja treba da umire ljudski strah.

Primena informacija u obaranju režima

Validnost ovih informacija se zasniva na pronalaženju podložnih grupa najnezadovoljnijih elemenata, položajem u sistemu, brutalnim fabrikovanjem informacija baziranih na verodostojnim informacijama koje mogu da imaju svoje naličje u sistemu informisanja jedne populacije.

Čak i najčistija istina, apsolutna istina po epistemiološkom[2] tumačenju devalvira velikom brzinom šireći paničan strah kod ljudi, okupiranih, svakodnevnicom. Rezultujići velikim brojem neodlučnih, informacija počinje da skreće pažnju na svoje postojanje. Pokušava da se „održi u životu“.

I sada se vratimo korak unazad i shvatićemo da ona veštački služi ovladavanju. U konkretnom slučaju malene Srbije, služi obaranju vlasti, preuzimanju i sada se vraćamo na početak gde svaki element pokušava da zauzme najpovoljniji položaj u sistemu.

Takođe se moraju pogledati sistemi upravljanja (jer i to je sistem) jer postoji i formalni i neformani sistem upravljanja. Neformalni pokušava da izgradi svoju poziciju, takvu da može da uradi šta god poželi (bukvalno sve) a da mu formalni sisitem ne smeta. Znači, bivstvuje kao parazit formalnih sistema upravljanja i ima vrlo rigidne veze u svojoj hijerarhiji. Zato su lako prepoznatljivi pa se skrivaju iza pravih sistema upravljanja „iskrivljujući“ ih taman toliko da ne izgube svoje stečene pozicije. U tom sistemu postoje stroga pravila a ispadi i greške se nemilosrdmo kažnjavaju.

Ovakvi sistemi imaju jednu manu: „koliko god duboko da se istražuje, na vrhu je samo jedan čovek“. On je uvek u sistemu i izvan sistema i dostupno mu je mnogo više informacija nego formalnim sistemima upravljanja.

Opservacija

Ovako formiran sistem, neformalnog upravljanja koristi sva sredstva da ostane anoniman i na vrhu;

Ø  Ucene,

Ø  Podmićivanje,

Ø  Pretnje,

Ø  Prebijanje,

Ø  Ubistva:

Sve sa trostrukim ciljem:

Ø  Uticaj

Ø  Moć

Ø  Novac

Iako najviše uživaju u prva dva najviše ih pogađa ako izgube treći: priliv novčanih sredstava.

Od mene dosta. Ima pametnih ljudi oko tebe. Sredićete vi to. Ne bi me začudilo da su umešani i u slučaj rafinerije...samo pratite novac i ne zavaravajte se da se sa jednim sve završava. Videćete zveri koje niste ni sanjali da postoje.



[1] Ekonomski sistemi.;Vojislav Vučenović, Ekonomski fakultet,. Univerzitet u Beogradu 1993

[2] Šta je znanje, kako znamo šta znamo, šta je istina, kako je opravdano naše verovanje da je nešto istinito?

субота, 16. август 2025.

Aforizam

 

 

 

 Informacija traži mozak

 

Dezinformacija pronalazi budale 

субота, 26. јул 2025.

Osnove rezignacije u Srbiji

 

Uvod

Osnove, za razvoj nepovoljne situacije u Srbiji, ogledaju se u „Spolja gladac, unutra jadac“. Ukinute liste čekanja kod lekara...pa ima nekih naznaka ali je daleko od istine.

Eho abdomena, zakazan mi je za tri meseca...odem privatno i završim odmah. Ja to mogu sebi da dozvolim...možda i ne mogu ali sam ipak otišao, platio i završio za jedan dan...

Moj rođak je, posle tromesečnog sakupljanja dokumentacije, otišao, konačno, na operaciju katarkte.

Prema njegovim rečima, a nema razloga da me laže, doktor mu je, na vrlo neljubazan način, etički apsolutno nekorektno, rekla da ne sarađuje jer refleksno trepće, konstatujući u zapisniku da nije dovoljno motivisan za operaciju...

Pa gde su ti sad ti povratnici, povećane plate, savremeni uslovi, savremene ustanove...gde ti je sve to???!!!

Lako poljuljana svest

Među nama su i hipohondri i nedokazani ljudi ali i nedokazani i neiživljeni kadar, pun sebe zato što je stručnjak u svojoj oblasti. Stvarni stručnjaci su u senci jer nadaju se ljudi da će se ovi  ugledati na njih. I primaju istu platu. To je prva sramota za državu.

Shvatam ja da smo mi ispošćeni prethodnim periodima ali šta se promenilo? Pitanje je retoričko u toliko koliko sve više ličimo na srednjevekovnu koreju: rođenjem stiče mesto u društvu na osnovu društvenog položaja roditelja.

Mi smo mala zemlja i svi vrlo brzo i lako saznamo da su oni koji nisu umeli da obrišu nos sada postali deo društva od kojeg ostali zavise na izvestan način. A taj, jedva da je naučio da obriše nos...

Ostavljamo državu Manulaćima, gospođi ministarki, nekom Dr, prišipetljama a većina pati od Daning—Krugerovog efekta[1].

U ovakvim uslovima, možeš sve da zaposliš i svima da daš „masno parče hleba”, ne možeš da umiriš zdrav razum.

Digrseija

Moj, sada pokojni otac, trebao je da sakupi dokumentaciju za neku hirušku intervenciju. Navikao da trpi bolove krenuo je u pohod na papirologiju sa nesnosnim bolovima. Nije čak ni hteo da opterećuje sestru i mene. Igrom slučaja sam saznao za njegov problem. Ispostavilo se da mu je, maja te godine, zakazan pregled za oktobar a rezultati ulaze u nalaze za operaciju koja sledi.

S obzirom na vrlo tešku dijagnozu, pozvao sam prijatelje i za tri do četiri dana, moj otac je imao svu dokumentaciju za operaciju.

I pored uspešne operacije, moj otac je preminuo septembra te godine...

Znači i moje poverenje je poljuljano. Nemam ja ništa protiv svega što se radi i gradi. I treba graditi. Ali izostala je gradnja arhitekture ćoveka u društvu. Revanšizam i nezainteresovanost su glavna odlika naših „STRUČNJAKA“.

Šalterske radnike prepoznajem na ulici. Nose „drugu boju“. Na licu im se može pročitati: „ Svi oni moraju da dođu (na mojega..) kod mene na šalter.

Sada je jasnije

Sada mi je jasno, zašto je postojao strah od blokadaera i njihovih protesta. Imali su masu...bravo generale. Odlična bitka...ali rat nije gotov. Sledeću ofanzivu moraš da izvedeš Gideonovim mačem ali tako da niko ne strada! Da ti nisam u koži!

Bila je jedna dobra inicijativa. Ali je to ukidanje sloboda.

Znači, edukacija i emancipacija institucija kroz institucionalne oblike nije moguća. I dođosmo do edukacije i izbora ljudstva.

Pa gde da ih edukujem? Rođeni u vreme: „vidimo se u čituljama“, gde robijaš ima svoje obezbeđenje nevaspitana i rasplazna i razuzdana deca, uloga žene u njenoj emancipaciji nije porodica nego potraga za afirmacijom u tuđem „ataru“...rastureni brakovi, unakažena porodica i pljuvanje na veru.

Gde da ih edukujem, kad poznajem dobar broj kolega koji nose Dr., samo da bi lepo zvučalo. Mafijaši su male mace za njih.

I kao što je veća budala od budale, pametna budala tako je od običnog zlikovca veći zlikovac onaj koji sebe predstavlja kao emancipovanu i obrazovanu ososbu.

Neznanje

Ja, zaista, ne znam ko je partijski funkcioner u mom kraju jer ga nisam ni video ni čuo niti ga poznajem.

Taj je, za ovih nekoliko godina, morao da mi zakuca na vrata bar dva puta. Funkcioneri „ex fotelja“, neće ništa promeniti na bolje jer ništa i ne rade. Kad ti ništa ne radiš oni drugi vršljaju...

Mislim da sam ti dao osnove smernica kako da počnemo „izlečenje“ ovog „malignog oboljenja“ društva.

Imaš para, daj im neku dnevnicu ali neka rade. Neka obilaze svoje birače i potencijalne birače.

„Ja na konju, oni dole. Bog te jebo, što me vole“, više ne važi.

Ne treba da nastupa kao političar. Treba da se bavi problemima običnog čoveka. Neka spasi jedan brak u svom mandatu pa je premija. A kamo li sve ostalo.

Religija nam izostaje. Zaostaje. Obiđi parohiju. Osveštaj ljudima dom. Ne za pare. Donesi im mir i spokoj.

Iz prošlih vremena nam je ostalo da u kafanu idu samo lopovi i probisveti. U kafanu treba da odu prijatelji, porodice, vredni ljudi... i oni imaju dušu ko ti i ja. I oni su prolaznoci...

I mislim da dimenzija prolaznosti nije poznata jednom delu javnosti. Znaju samo za prednost nad drugima i to im je dovoljno. Nema zdrave konkurancije.

To je neznanje države...ili..



[1] DaningKrugerov efekt je kognitivni poremećaj. Njegove posledice su da osobe s manjkom veština i znanja u nekoj oblasti pate od iluzorne superiornosti, greškom verujući da su njihove veštine mnogo veće nego što zapravo jesu. Ovaj poremećaj pripisan je metakognitivnoj nesposobnosti individue da prepozna svoje greške.

четвртак, 20. март 2025.

Arhitektura zablude dela srpske populacije

 

Malopre sam izašao iz taxi vozla u kome sam imao neobičan razgovor sa vozačem pomenutog.

Čak, ni kada sam mu predočio kompetencije da demantujem upotrebu zvučnog topa na protestima 15.03 u Beogadu, on je nastavio da tvrdi, kako reče: „ Vučič je hteo da izazove građanski rat jer mu ne odgovara mir da zadrži vlast“.

Naravno, počevši od činjenice da je vokabular ili izbor reči (skroman) a zatim način konstrukcije rečenica, pomenutog taksuste, inicirao skromniji stepen obrazovanja preko pokušaja da me ubedi da je građevinski inžinjer dodavši da se konstrikcije ispituju zvučnim talasima, pardon zvukom, otvorio je novo polje za razmišljanje.

 

Građa nezadovoljstva

 

Pre svega, iz ovih i još nekih razmenjenih rečenica sa pomenutim taksistom, uočava se nedvosmislen animozitet prema svemu što je u suprotnosti sa nekim izgrađenim stavom. Ne neprihvatanje. Mržnja. Sve što je u suprotnosti sa njegovim stavom i mišljenjem, ne postoji.

I naravno, lucidna rečenica: „Ne možemo mi da pričamo o tome jer ti ne razumeš“.

Jedino što ne razumem je da su moje ekspertske kompetencije ispod njegovih zabluda i da ne nalazim smisao u tome da realno i racionalno mogu da iznesem činjenice. Jer takav stav se poistovećuje sa ljubavlju prema Vučiću i njegovom režimu i njemu naklonjenim televizijama...ne medijima...

Kada ga upitah: „Kako vi znate da je upotrebljen zvučni top“? „Jeste li bili u Beogradu u vreme protesta“?

Odgovor je bio za momentalni prekid razgovora: „Ma jedna žena mi je rekla da je bila kod Londona i da još uvek ima mučnine i povraća. Četrdesetoro, ma kakvi, više od toga, ljudi se je javilo na pregled sa istim simptomima! I zamisli! Nisu hteli da ih pregledaju“.

Za dotičnog gospodina i sve koji misle slično:

https://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%97%D0%B2%D1%83%D1%87%D0%BD%D0%B8_%D1%82%D0%BE%D0%BF

https://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%A5%D1%80%D0%BE%D0%BD%D0%B8%D1%87%D0%BD%D0%B0_%D1%82%D1%80%D0%B0%D1%83%D0%BC%D0%B0%D1%82%D1%81%D0%BA%D0%B0_%D0%B5%D0%BD%D1%86%D0%B5%D1%84%D0%B0%D0%BB%D0%BE%D0%BF%D0%B0%D1%82%D0%B8%D1%98%D0%B0

Dakle, ako se ljudi služe naučnim metodama sa hipotezama i njihovim demantima odnosno dokazivanjima – dovoljno je.

Ali, sada moramo, na isti način, da objasnimo građu zablude.

Apsolutno nerazumevanje ekonomske politike, nacionalne politike i upravljanja državom

Osnovi ekonomije govore o novostvorenoj vrednosti:

Ko razume, shvatiće dve stvari: zarada ili profit je ostvariv samo kao ljudski rad u proizvodnji i da sve uslužne delatnosti troše zaradu ostvarenu u proizvodnji. To je novostvorena vrednost. Uloženi ljudski rad u procesu proizvodnje.

Investitor kupuje sirovine i ljudski rad pre realizacije na tržištu. Ako mu posle toga ne ostane ništa ili je čak na gubitku on više tu ne investira. Ako ostvaruje profit sam odlučuje šta će raditi sa njim.

Fiskalna politika, jedne zemlje, oporezuje njegovu zaradu jer mu obezbeđuje da zaradi. Od toga plaća sve neprofitabilne poslove. To se zove budžetski deficit. Kad od svog poreza i povraćaja investicija odbije sve one koji rade u toj državi a ne prave profit već samo troše.

Ma ne mogu više...ovo se uči do drugog razreda srednje škole. Ko ovo ne zna nema nikakvog prava da priča o kreditnom zaduživanju zemlje, o investicijama o infrastrukturi. Ko bez imalo kompetencija diskutuje o bilo čemu ovakvom i meša se u politiku (čitaj: „lupa gluposti“), skloniti iz žiže javnosti a ako nastavi, njegovo eksponiranje proglasiti krivičnim delom. Ne verbalni delikt nego kao:

„zlonamerno širenje dezinformacija u cilju stvaranja panike i nanošenja štete državi“.

Hoću da znam koji to balavac mi ne dozvoljava da se slobodno krećem po državi za koju sam 5 godina krvario. Hoću da znam sve te iz plenuma i njihove kompetencije da mi prekrajaju moja prava. To je krivično delo opštih razmera i hoću da ih tužim za uskraćivanje mojih sloboda koje sam krvlju branio.

Ostale podvedite pod zavedene od strane plenumača i daj, brate mili da živimo. Nema više razloga da se pribojavamo nićega. Verujem u tvoje rasuđivanje ali verujem i u moju slobodu i neće mi neotesani balavci krojiti ulice i delove države po kojima mogu i po kojima ne mogu da se krećem.

Kakva god da je građa zablude, mora se izbiti iz usijanih glava.