Slušao sam te danas. I tebe i divu Svetlanu. I, razočarao sam se.
Počeo si lepo. Ovo je i moja zemlja. Hoću da se čuje moj glas. A onda. Katastrofa. Transparentnost, lustracija...
Dečače. Kao umetniku, režiseru, producentu i javnoj ličnosti nemam dovoljno reči hvale. Ali izvodna stanja nisu realna i racionalna stanja. Probleme ćeš naći i kod mene u Nišu. Mogu gusle da iznajmim i da krenem sa žalopojkama od jutra do sutra.
Kad se, makar i na papir, posečeš, vreme oporavka je obrmuto proporcionalno brzini nastanka povrede. Nešto ide brže nešto sporije.
Ti i ja smo pripadnici generacije pokusnih kunića velikih promašaja ranijih politika i odnosa u društvu.
Sugerišeš na formalnu lustraciju a sam znaš da neformalni sistemu upravljanja stižu ranije na mesto zločina.
Ostani na nebu slavnih. Pogrešno su te shvatili.
Izvini. Mogu, sa puno realnih i racionalnih kompetencija, da ti kažem: „Glumac. Da ti operem šajbu“?
Нема коментара:
Постави коментар
Komentarišite: od toga kako komentarišete zavisi objavljivanje komentara. Sve znate.